Osnovna škola kraljice Jelene Solin

Državna smotra Lidrano, jedno od najznačajnijih natjecanja u području književnosti i scenske umjetnosti za učenike osnovnih i srednjih škola diljem Hrvatske, održana je od 22. travnja do 26. travnja 2024. godine u slikovitom gradu Vinkovcima. Grad bogate kulturne baštine i živopisne povijesti pružio je idealan okvir za susret mladih književnih talenata i ljubitelja umjetnosti.

Otvaranje smotre održano je s posebnom svečanošću u kazalištu Joza Ivakić, koje je svojom impozantnom arhitekturom i tradicijom bilo idealno mjesto za početak ovog velikog događaja. Uz prisustvo učenika, mentora, roditelja i gostiju, atmosfera je bila ispunjena uzbuđenjem i očekivanjem.

Pojedinačni i skupni scenski nastupi učenika bili su vrhunac smotre, a kazalište Joza Ivakić bilo je poprište njihove maštovitosti i talenta. Od emotivnih monodrama do dinamičnih skupnih performansa, svaki nastup nosio je svoju priču i ostavio neizbrisiv dojam na publiku.

Zatvaranje smotre također je bilo svečano, obilježeno dodjelom zbornika i priznanja za sve učenike i mentore čiji su radovi predstavljeni na državnoj smotri. Atmosfera zadovoljstva i ponosa ispunila je dvoranu kazališta, dok su se učenici uzbuđeno zahvaljivali na podršci i priznanju.

Osim scenskih nastupa, državna smotra Lidrano obuhvatila je i okrugle stolove te radionice posvećene literarnim radovima, radijskim emisijama i školskim listovima. Ove aktivnosti održane su u novootvorenoj knjižnici i čitaonici, pružajući učenicima dodatnu priliku za razmjenu ideja, usavršavanje vještina i inspiraciju za daljnje stvaralaštvo.

Rad naše učenice Nikoline Marjanice, iz 2.c razreda, pod mentorstvom učiteljice Sanje Ivančić, bio je posebno istaknut na državnoj smotri Lidrano (pod opširnije). Njihov trud, predanost i talent zaslužuju najiskrenije čestitke, jer su kroz svoj rad donijeli svježinu i originalnost u ovaj kulturni događaj.

Svojim sudjelovanjem na državnoj smotri Lidrano, učenici su pokazali da su nositelji budućnosti književnosti i scenske umjetnosti u Hrvatskoj. Njihova strast i kreativnost svijetle poput svjetionika, inspirirajući nas da vjerujemo u snagu i ljepotu umjetnosti u svim njenim oblicima.

Mentorica Sanja Ivančić

Zemlja slatkiša

Toga dana probudila sam se prije zore. Boljelo me mjesto u ustima gdje mi je prethodne večeri mama izvadila mliječni zub. Dugo se mrdao, ali nije ga bilo lako izvaditi. Bila sam ponosna jer sam bila jako hrabra.

„Ako ga stavim ispod jastuka, doći će mi zubić vila“, pomislila sam.

Još se nisam razbudila kad sam čula zveckanje zvončića.

„Je li moguće?“ začudila sam se.

Okrenula sam se u krevetu i poželjela vrisnuti, ali odjednom je u mojoj sobi bljesnulo malo svjetlo.

„Zubić vila!“

Zamahnula je svojim štapićem i u trenu sam se smanjila na njezinu visinu. Moja se soba činila ogromnom. Doznala sam da se zove Izadora i da je došla po moj zubić. Nije došla u noći, zakasnila je zato što je te večeri puno djece izgubilo mliječne zube. Namjeravala mi je dati darak, ali kako sam je otkrila, ponudila mi je putovanje u svoj svijet. Na moje oduševljenje zapucketala je prstima i zamahnula štapićem. Dva smo puta trepnule i kada sam otvorila oči, stajale smo u Zemlji Slatkiša, domu svih zubić vila. To je bilo neobično ime za zemlju jer zubić vile nagrađuju samo djecu sa zdravim mliječnim zubima. Objasnila mi je da vile obožavaju miris slatkiša. U davna vremena uživale su u velikim količinama slatkiša, ali kad su shvatile da im kvare zube, prestale su ih jesti i sada od njih grade kućice. Šetale smo plavom cestom, a oko nas bile su zelene kućice od marcipana, narančaste od cimeta, ružičaste od kokosa, pa i kućice od medenjaka s crnom i bijelom čokoladom. Bile su prekrasne, a s prozora su mahale zubić vile. Uživala sam u obilasku. Izadora mi je u svojoj kućici napravila moj omiljeni kakao sa šlagom i karamelom. Vrisnula sam od sreće i zatvorila oči.

Kada sam otvorila oči, shvatila sam da se nalazim u svom krevetu. Ispod jastuka ugledala sam zlatni šuškavi papirić. To je bio bombon od karamele! Uz osmijeh, spremila sam ga u džep dok mi rana u ustima ne prođe.

Nikolina Marjanica 2.c